Nastupit će tama i glad, ljudi će umirati pred vašim očima…
Kod nje su dolazili razni državnici, ali ona ih nije tretirala ništa drugačije nego nekog prosječnog seljaka. Često im se nije svidjelo ono što bi čuli u razgovoru kod Vange.
Ma, pustite Vangu, ona je vještica! Širi praznovjerje i zbunjuje stanovnike, govorili su Vangini protivnici unatoč tome što su se njezina predviđanja mahom ostvarivala. U jesen 1952. proročica je tako zbog svojih riječi upala u velike problema, a na kraju je i uhićena.
– Josif Staljin ide u podzemni svijet – rekla je. Predvidjela je kraj diktatora. Tajne službe Bugarske odmah su je uhapsile. Ali ne zadugo.
Proročanstvo se obistinilo, a ona je puštena. Ostvarenje vizije o Staljinovoj smrti nije ipak poštedjelo proročicu političkog progona. Opet su, kao što to uvijek biva, krivili glasnika.
Činjenicu da je Vanga bila rodom iz Makedonije (bivša Jugoslavija) u Bugarskoj nisu nikada zaboravili. I budući da je Bugarska imala vrlo napete odnose s Josipom Brozom Titom, bio je to dovoljan razlog da tajna služba vjeruje da je proročica bila agent zapadnog susjeda. No mnogi političari i visoki dužnosnici koji su se susretali s Vangom širili su dobar glas o Vangeliji i stajali u njezinu obranu.
Život joj je doživio golemi zaokret zahvaljujući naporima koje je poduzimala kći Todora Živkova, Ljudmila Živkova koja je imala veliki autoritet u partijskom rukovodstvu. Vanga i Ljudmila njegovale su divno prijateljstvo, a Ljudmila je uz to bila silno zainteresirana za alternativna, istočnjačka učenja pa su joj Vangini savjeti bili zlata vrijedni. Kod proročice je zato „visjela“ kad god je stigla. Nažalost, Vanga je predvidjela i smrt svoje prijateljice. Iako su se vladine službe pretrgle kako bi osigurale svaki njezin korak i spriječile nagoviješteno proročanstvo, Ljudmila je teško ozlijeđena u prometnoj nesreći 1979., a preminula je dvije godine poslije od posljedica tih ozljeda.
U skroman Vangelijin dom kročio je jednom i stariji čovjek, odjeven u sivu tuniku i hlače. Ničime nije odskakao od ostalih ljudi u redu. Vanga je stajala na svom uobičajenom mjestu s kojeg se obraćala i drugim gostima koji su je posjećivali – u kutu pokraj svjetiljke. Za sve je imala isti tretman, tko god oni bili – poznati političari ili siromasi koji su tražili malo nade kad već kruha nisu imali.
Strogim glasom izgovorila je:
– Zapamtite dobro datum 28. kolovoza.
Muškarac se pomalo zbunio, što nije bio običaj. Ipak je to bio moćni bugarski kralj Boris III. I tako je i bilo. Predvidjela je njegovu prijevremenu smrt. Kralj je preminuo točno na taj datum 1943. Nakon njegove smrti članovi kraljevske obitelji posjećivali su Vangu s istim pitanjem: Što će se dogoditi s nama, što možemo očekivati, kakva će nas sudbina pratiti nakon smrti našeg Veličanstva?
– Kraljev krevet ukrasite tamnocrvenim vrpcama – odgovorila im je Baba Vanga. Žene su bile iznenađene i pitale se kakve veze savjet o dekoraciji ima s njihovom neizvjesnom budućnosti.
– Zašto ne ružičastima ili bijelima? – upitale su.
– Crveno, samo crveno – ponovila je Vanga. Što se skrivalo iza ovog naizgled nevažnog savjeta cijela zemlja shvatila je 9. rujna godine koja je slijedila. Iznad palače u Sofiji iste jeseni podignuta je crvena zastava kao simbol socijalističke zemlje. Nakon što im je SSSR 1944. godine objavio rat, narodnim ustankom u rujnu srušena je monarhija i ustrojena vlada Domovinske fronte. Bugarska stupa u rat na strani Saveznika.
Vangelijin interes za politiku nije bio slučajan. Rođena je na području Makedonije – zemlje koja je godinama bila jabuka razdora između Turske, Grčke, Bugarske i Srbije. Njezin zavičaj doživio je dva svjetska rata u kojima su se Bugari i Srbi borili na različitim stranama. I možda, da su slušali njezine savjete, možda bi povijest bila drukčije krojena. No, bugarski kralj Boris III. riječi proročice shvatio je suviše olako, čak i kad ju je posjetio ususret Drugom svjetskom ratu.
– Ne petljajte se u taj sukob – alarmirala ga je jasno da jasnije nije mogla.
Bugarski političari nisu je željeli poslušati. Pridružili su se Hitlerovoj strani. S obzirom na vjerodostojnost kojom je ukazala na sukob kojim je počeo Drugi svjetski rat, najava trećeg sukoba svih zemalja prije nekoliko godina na noge je podignula cijeli svijet.
STIŽE TREĆI SVJETSKI RAT
– Kad opasni umovi dođu u posjed moći i razarajućeg oružja, rat postaje neminovan – prema usmenoj predaji naglašavala je proročica.
Godina je 2010., posljednji dani studenog, Južna Koreja naredila je evakuaciju stanovnika otoka Yeonpyeonga. Sljedbenici Dragog vođe ispalili su desetke granata. Južnokorejska vojska uzvratila je stanjem pripravnosti. Potom su otvorili vatru. Retorika Pjongjanga i dalje je prepoznatljivo oštra. Možda i najoštrija u posljednjih šezdesetak godina.
– Upotrijebit ćemo oružje kakvo svijet još nije vidio – zaprijetili su SAD-u ako ne prekine s vojnim vježbama koje se održavaju baš svake godine. One uvijek izazivaju tenzije na Korejskom poluotoku. Otok Yeonpyeong nalazi se na spornoj, pomorskoj granici između Sjeverne i Južne Koreje koju su proglasili Ujedinjeni narodi po završetku Korejskog rata, 1953. godine.
Sjeverna Koreja tu granicu nikada nije priznala. Ipak, 2010. situacija je bila na rubu eskalacije – bila je riječ o najozbiljnijem incidentu između ove dvije zemlje od posljednjeg rata ‘’završenog’’ 1953. Taj rat zapravo nikad nije službeno okončan. Svijet iz godine u godinu prati razmirice koje su uvijek na rubu golemog sukoba.
Dana 23. studenog, kada je počelo bombardiranje, mnogi su čuli Vangine riječi:
– Treća velika kataklizma počet će 2010., a nastavit će se do 2014. – prorekla je.
Iako nije imala razmjere svjetskog rata, svaka Vangina riječ – gledajući na svakodnevne događaje – doista se čini kao treća kataklizma. Za taj je rat Vanga prorekla da će u stvari i početi kao lokalni sukob, koji će kasnije prerasti u širi, u kome će se koristiti prvo klasično, a zatim i nuklearno i kemijsko oružje.
Ipak, poznato je da Vanga katkada neki događaj nije mogla svrstati u točan vremenski okvir, odnosno da je pokatkad griješila u vremenskoj odrednici nekog događaja. U knjizi Krasimire Stojanove govora o ovakvom događaju nema. Vanga ni sama nije voljela davati globalne prognoze uvijek upozoravajući da budućnost ipak nije tek jedna linija, već da se događaji neprestano isprepliću, stvarajući nove, mijenjajući ih…
Zabrinutost su izazvali i sukobi u Gruziji koji su također našli mjesto u njezinim vizijama. Kad je riječ o trećem svjetskom ratu, Baba Vanga bila je prorekla da će početi nakon pokušaja atentata na četiri državnika i sukoba u Hindustanu 2010. godine. No, analiziraju li se njezine riječi malo pomnije može se čuti i ovaj zaključak: ”Svijet će se jedva suzdržati od globalnog međusobnog sukoba svih zemalja.”
To, donekle, baca novo svjetlo na Vangine riječi jer umjesto decidiranog spominjanja trećeg svjetskog rata govori o sekundama koje bi mogle prouzročiti veliki sukob, o sveprisutnoj napetosti. Najgore se nije dogodilo, no na koliko smo odložili najgore? Bila riječ o korejskom ili nekom drugom lokalnom sukobu koji je bio na rubu treće kataklizme, Vanga kao da je imala viziju koja se u sadašnjosti ostvaruje.
Treća svjetska kataklizma doista je neizbježna. Iz dana u dan produbljuju se vjerske, klasne, ideološke razlike, a netolerancija je nezaustavljiva. S jedne strane, razvoj znanosti, tehnologije i svijesti manjeg broja ljudi govore o suptilnom razvoju ljudske rase, ali s druge strane pohlepa, nerazumijevanje, zavist, zloupotreba, mržnja, netolerancija, neprihvaćanje – vraćaju kotač povijesti na točku na kojoj uvijek postoji okidač za sukob i ubijanje masovnih razmjera, kakvima smo već svjedočili u prošlosti.
Predviđanje trećeg svjetskog sukoba pripisuje se i već spomenutim Tarabićima:
– Trajat će godinama. Stradat će nevini više nego krivi. Kad se rat završi, sve će biti razrušeno. Gađat će se najsvetija mjesta na svijetu, mnogi gradovi bit će sprženi i sravnjeni sa zemljom – rekao je Miloš Tarabić. Vidio je i kolone izbjeglica koje idu preko Balkana:
– Neće putovati zrakom, ljudi će ići brodovima. Bit će mnogo morskih hajduka (gusara, krijumčara) koji će uništavati sve na moru. Svaki brod morat će strepjeti – nagovijestio je vidovnjak.
Govorio je da će “kolone izbjeglica čekati na granicama Srbije…” U kontekstu događanja 2015. godine na području cijele Europe u koje su pohrlile izbjeglice, ponajviše iz Sirije, ovo proročanstvo kao da počinje dobivati smisao.
Pridoda li mu se i tvrdnja kojom je Vanga navodno prorekla poplavu Islama u Europi, sve postaje jasno. Ipak, stručnjaci koji su proučavali zapise o Vanginim crnim slutnjama tvrde kako se tamo ne spominju ovakve kataklizmičke najave. No, međunarodni jaz i neprihvaćanje svakako je spominjala, a ovim relativno nedavnim događajima to je i rasplamsano. Kako će se rasplesti, još ne znamo.
Profesor Dimitar Filipov iz Sofije, koji je Vangu susreo više od stotinu puta uvijek iznova pokušavajući shvatiti kako ona vidi, smatra da 2010. godina predstavlja prije svega simboličnu godinu koju je Vanga odabrala kako bi upozorila na kulminaciju tenzija koje se opasno približavaju. On podsjeća koliko je nezahvalno u ovakvim slučajevima isticati precizne datume, što uostalom ne čine ni Biblija, ni najpoznatiji prorok Nostradamus. Naglašava, međutim, da viđenja proročice treba uzimati ozbiljno. Vratimo li se u ne tako daleku prošlost, razdoblje od kritične godine do danas obilježavaju mnoge nestabilnosti na globalnoj sceni. Glavni imperativ postao je osvajanje privilegija i kako preživjeti izazove budućnosti, zaključak je koji se nerijetko provlači u mnogim tekstovima o Vangi.
Upravo o tome starica je redovito govorila….
– Pred njom je čovjek bio kao pred zrcalom i čitavim svijetom – govorio bi Filipov o njoj, naglašavajući da je toliko puta bio u prilici da se uvjeri da Vanga, iako je slijepa od djetinjstva, vidi dalje i bolje od ostalih ljudi.
– Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini približava se crna bol (Černobil), prognozirala je Vanga. Međutim, nitko tome nije pridavao veliku pozornost unatoč i ranijim nagovještajima nezapamćene tragedije koju je vidio i najveći od velikih vidovnjaka – Nostradamus.
”Na sjevernoj medvjeđoj ravnici izgrađen
kotao na ražnju što infekciju širi,
zlokoban za ljude i biljke – pokriven će biti
Dimu iz dimnjaka ni vode se neće skriti”
Premještanjem slova dviju riječi iz drugog stiha originalnog teksta, vrhunski tumači došli su do imena Pripajt, što je ime rijeke pokraj koje je sagrađena černobilska nuklearna elektrana. Terminom ”medvjeđa zemlja” Nostradamus često označuje SSSR. Reaktor je zaista bio pokriven tonama pijeska, a radiološka kontaminacija zagadila je cijeli okoliš. Nuklearna katastrofa samo je jadan od znakova, smatrala je Vanga, koji pokazuju kako su ljudi sami sebi najveći neprijatelji.
– Ljudi ne surađuju s prirodom, nego kao da neprestano rade protiv nje. Zbog toga, nagovijestila je Vanga prije smrti, očekuju nas velike katastrofe – priroda će raditi protiv nas. Svijet očekuju potresi, požari, poplave.
– Ljudi će hodati bosi i goli, živjeti bez hrane, goriva i svjetla – rekla je 1995. godine. Ovo zlokobno proročanstvo ispunilo se, prema tvrdnjama stručnjaka koji su ga proučavali, iste godine u kojoj je zabilježeno 557 prirodnih katastrofa. No godinu za godinom bilo je sve gore. Potresi, lavine, pomaci Zemljinih formacija, šumski požari, suše, razorene poplave, klimatološki šokovi… Mjesta poznata po ugodnoj klimi pogodile su neviđene hladnoće, a već su odneseni životi stotina tisuća ljudi.
U Rusiji je 1998. godine “crni utorak” izazvao društvenu katastrofu: milijuni Rusa ostali su bez hrane, goriva i električne energije. Naravno, to nije katastrofa, ali je posljedica ekonomske krize, a predviđanja Babe Vange ne mogu se uvijek tumačiti doslovno. I kod nas se upotrebljava izraz da je netko ”gol i bos” kad je jako siromašan – ali to ne znači da je on doslovce gol i bos.
No, upozorila je i da će doći dan, vjerojatno prouzročen ljudskim faktorom, kada će neke biljke nestati s lica zemlje, a voda će biti vrjednija od zlata. Za sve će biti kriv čovjek.
– Zagađenjem će zbog nas samih voda postati nepitka, a nepoznate bolesti rušit će ljude na cesti – kazala je Vanga.
Voda, jedan od najvažnijih elemenata za preživljavanje ljudi, već sada je u nekim zemljama postala luksuz. Tko bi to ikada mogao predvidjeti prije nekoliko desetljeća bez stručnih analiza, brojki, bez detaljnih informacija o stanju u svakom kutku zemlje? Baba Vanga jest, a svjedoci smo kako se pred našim očima vrijednost vode pretvara u zlato.
– Pazite, uskoro će nam doći nove, do sada nepoznate bolesti. Čak i oni koji nikad nisu bolovali, razboljet će se, povikala je Vangelia 80-ih godina prošlog stoljeća, a njezine riječi zabilježili su bližnji. Tada je u njezinu životu nastupilo novo razdoblje. Više nego ikada do tada jasno vidi budućnost, ne „putuje“ samo u prošlost’.