CERN – LHC

LHC (Large Hadron Collider) iliti Veliki Sudarač Hadrona na naški. Šta to je?

LHC je dizajniran za sudaranje dva snopa protona pri brzini od 99.999999% brzine svjetlosti, kako bi se stvorili tj ponovili uvjeti djelića sekunde nakon Velikog praska. Zašto? Ništa posebno, samo da bi se saznalo kako je nastao svemir! A kako to čudo funkcionira? E pa ovako… Europska Organizacija za Nuklearno Istraživanje (CERN) je sagradila 27 km dugačak kružni podzemni tunel ispod Švicarsko-Francuske granice.  Taj tunel je zapravo akcelerator čestica koji ima u zadatku ubrzati čestice toliko da skoro dosegnu brzinu svjetlosti i tada ih sudariti i otkriti što se dogodilo u samom početku nastanka našeg znanog svemira.

Vodile su se brojne rasprave o tome što će se dogoditi u tom trenutku sudara čestica, od kojih je najčešće spominjana ona o nastanku minijaturne crne rupe koja bi bila dovoljno jaka da proguta Zemlju i to bi bio naš kraj. The End. That’s all folks! Ali nije sve tako sivo! Zapravo, uvjeravaju nas, oni ljudi koji rade na tome zvani znanstvenici, da nema šanse da se takvo nešto dogodi i da možemo mirno spavati.

Evo što je genij Stephen Hawking rekao na tu temu:

„ Svijet neće doći kraju kada se LHC uključi. LHC je posve siguran. Ako sudar čestica u LHC-u proizvede mikro crnu rupu – a to je vrlo malo moguće – ona će jednostavno ispariti ponovo, proizvodeći korektivne uzorke čestica. Sudari čestica koji ispuštaju znatno više energije događaju se milijun puta dnevno u Zemljinoj atmosferi i ništa strašno se ne dogodi. Svijet neće doći kraju kada se LHC uključi.“

Da pojasnim ovo „proizvodeći korektivne uzorke čestica“… Dakle, smatra se da za svaku česticu materije postoji čestica antimaterije. Znači, suprotno čestici materije. Kada se te dvije čestice sretnu tj sudare poništavaju se proizvodeći tj ispuštajući energiju i  gama-zračenje. Znači kada bi crna rupa i nastala ona bi se automatski i poništila.

Vjeruje se da u trenutku kada je svemir nastao – famozni Big Bang – stvorene su čestice i materije i antimaterije. Ono što nas zbunjuje je: ako se materija i antimaterija međusobno poništavaju kako smo onda mi tu? E pa izgleda da je ipak stvoreno nešto više materije. To je ono što se ovdje zapravo pokušava doznati. Stvoriti taj prvi djelić sekunde i vidjeti što se dogodilo, koliko čega… na koji način. Nije loše, jel?

Druga stvar koja se želi doznati je objašnjenje za tamnu materiju i tamnu energiju. Možda ih bolje poznate pod nazivom Dark matter i dark energy. Ajmo objasniti što je to. Tamna materija nije vidljiva, nema zračenja. Ali ima masu, što znači da se može „vidjeti“ preko gravitacijskih učinaka. To bi značilo da je tamna materija prisutna svuda u svemiru i djeluje tako da drži zvijezde u galaksiji, drži skupine galaksija zajedno… jer bez tamne materije nema objašnjenja zašto se galaksije zapravo drže na okupu, trebale bi se raspršiti s vremenom. No kao da neka nevidljiva sila drži to sve zajedno. To je tamna materija. Smatra se da je gravitacija puno jača na galaksijskim razinama, tj u jatima galaksija, te da je upravo tamna materija odgovorna za to svojom masom.

Ova slika prikazuje prsten tamne materije u nakupini galaksija koju je snimio svemirski teleskop Hubble. Kružni objekt nastao djelovanjem gravitacije nevidljive tamne tvari proteže se milijardama kilometara svemira i obuhvaća neizračunljiv broj zvjezdanih sustava. Ovo je prvi put da imamo dokaz o postojanju tamne materije.

Ovo je slika galaksijskog jata „Metak“ koje je naziv dobilo zbog njegovog oblika, a nastao je sudarom dvaju galaksijskih jata i pokazuje utjecaj tamne materije na „običnu“ materiju. Ovo su 4 faze sudara. Crvenom bojom označen je vruči oblak materije dok je plavom bojom označena tamna materija. Vruči oblak materije je pri sudaru usporen zbog otpora, dok tamna materija nije usporena jer ne reagira na djelovanje okoline nego utječe gravitacijskom silom. Na taj je način došlo do odvajanja materije i tamne materije. Da tamna materija nema veću masu od vručeg oblaka materije nebi došlo do razdvajanja.

Tamna energija, u drugu ruku, bila bi odgovorna što se svemir zapravo ubrzava, suprotno donedavnim mišljenjima. Što prema Einsteinu zapravo nema smila. Trebao bi usporavati. Poznata materija čini svega 4% svemira. To su sve zvijezde i objekti koje vidimo. Ostalih 96% čine tamna materija i tamna energija.

30. studenog 2009. postignuta je rekordna brzina čestica u LHC-u! Još uvijek nedovoljna da bi dovelo do sudaranja čestica, no predstavlja veliki napredak u dosadašnjem radu. Onaj „big date“ kada bi se trebalo simulirati stvaranje svemira dogodit će se početkom 2010.g. Držim palčeve i jedva čekam rezultate!

Izvor: www.antimaterija.com/

144 Pregleda